Posigiensis-Sclavonensis (regio Croatiae)

Regio Posigiensis-Sclavonensis (alia nomina: Possega et Sclavonia, Comitatus Posigiensis-Sclavonensis, Comitatus Poseganus-Sclavonensis) (Croatice: Požeško-slavonska županija) est regio Croatiae mediae, circiter 78 034 incolarum (ab anno 2011), cuius caput est Incerum (Possega).

Omnia regio in Sclavonia historica et geographica terra sita.

Geographia politica

Urbes et Municipia regionis

Urbes

Urbes Croatiae in regione, cum urbe, 5 sunt et Latine vocari possunt.

Incerum (vel Inicerum; deinde Possega, Posega) (Croatice: Požega): urbs princeps,
Urbs Lipik seu Aquae Balissae,^[1]
Urbs Pakrac,
Urbs Kutjevo,
Pleternica (Croatice: Pleternica).

Municipia

Municipium Brestovac,
Oppidum Cheglin (Croatice: Čaglin),
Fanum Sancti Georgii (Croatice: Jakšić),
Municipium Kaptol,
Municipium Velika.

Nexus interni

Nexus externi

Situs Publicus (Croatice) (Anglice)

Vicimedia Communia plura habent quae ad Posigiensem-Sclavonensem spectant.

Pinacotheca

Collocatio finium regionis in Croatia.

Notae

↑ Vijoleta Herman Kaurić, Krhotine povijesti Pakraca : povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2004., ISBN 953-6659-15-8, p. 24, 25
Iako do sada nije poznat ni jedan nalaz iz rimskoga razdoblja pronađen u Lipiku, ipak nisam jedina koja smatra da su Aquae Balissae koje se spominju u Antoninovu itineraru vjerojatno ipak Lipik, a ne Daruvar.
– Herman Kaurić, 2004: 25

Terra

Haec stipula ad geographiam spectat. Amplifica, si potes!

Comitatus Croatiae

[1] Vijoleta Herman Kaurić, Krhotine povijesti Pakraca : povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine, Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Slavonski Brod, 2004., ISBN 953-6659-15-8, p. 24, 25
Iako do sada nije poznat ni jedan nalaz iz rimskoga razdoblja pronađen u Lipiku, ipak nisam jedina koja smatra da su Aquae Balissae koje se spominju u Antoninovu itineraru vjerojatno ipak Lipik, a ne Daruvar.
– Herman Kaurić, 2004: 25

[1]